SRCE NA BATERIJE

sestru i mene zajedno

nosi na ramenima

to je naša akrobatska točka

vrhovima prstiju lovimo

njegove guste kovrče

i smijemo se i vičemo

to nije nikakva kosa, to je šuma

a onda pjevamo našu himnu

yuppi du od adriana celentana

takvog ga pamtimo

oslabio je zadnjih godina

ali još je impozantan

rana na prsima je davno zarasla

srce radi na baterijski pogon

s pedeset na sedamdeset puta u minuti

treba paziti da baterija ne istekne

mijenjaju je uz lokalnu anesteziju

taj je zahvat lakši

stopala su mu crna

ne sluti na dobro

neće moći nositi isusovke ljeti

ni biciklom do rijeke

kao dječak čitao je jesenjina

neminovnost ga slijedi posvuda

pažljivo odgajana melankolija

srasla je s humorom

kad ga pitam

zašto ga noću proganjaju more

kaže čovjek je najveće čudovište

kaže smrt nastupa nakon gubitka smisla

kaže da bi mogli živjeti

moramo prvo umrijeti

vrt je podivljao

nikad mu nije bio bliži

nego sada

u kući je tišina

nedostaje mu dim cigarete

nedostaju mu roditelji

mnogo je njegovih prijatelja

umrlo od raka i rata

u novčaniku umjesto slika

identifikacijska iskaznica

elektrostimulatora

ponekad na putu kući

svrati u kafanu

jedno piće da se nakratko

osjeti živim

pažljivo prikrije od žene

djecu nema da bi marila

nećakinje su rasijane

jedva i govore materinskim jezikom

mahne rukom da odagna misli

dosadne insekte što se ljeti roje

i lijepe na slatko

izlazi u dvorište

otkine grozd i pojede

legne i zaspi

jesu li se potrošile baterije

je li sanjao je li ga boljelo

je li znao da je kraj

još se osjećao snažnim –

nije neobično pred smrt